Epizoda #20: Vaginizam, dispareunija i bolan snošaj

U dvadesetoj epizodi podcasta Kunapipi Dr. Katarina Jerman, spec. ginekologije i opstetricije, govori o vaginizmu, dispareuniji i bolnim spolnim odnosima.

Citat

Nakon što se žena odluči nositi s njim, vaginizam je 100% izlječiv.

Katarina Jerman, dr. med
Vsak petek zjutraj ti pred začetkom dneva pošljemo en zakon email. 10 stvari v hitro branje. 🥰 Pridruži se več kot 1000 ženskam, ki prejemajo novice!
Vsak petek zjutraj

Uredništvo

Vaginizam je bolest koja pogađa mnoge žene. Nije jasno koliko je bolest česta, jer je kod nas relativno nova dijagnoza i zato što je i razgovor s liječnikom za pacijenta težak. To također dovodi do toga da žene nikada ne dobiju odgovor što se događa i kako mogu eliminirati vaginizam.

Posljedica vaginizma je bolan spolni odnos ili u nekim slučajevima potpuna nemogućnost penetrativnog odnosa. Žene stoga mogu imati problema u partnerskim odnosima, problema s time da uopće budu u partnerskom odnosu i na kraju, ali ne manje važno, sa zatrudnjenjem.

Važno je da o tome razgovarate sa svojim osobnim liječnikom ili ginekologom u slučaju bolnog odnosa ili nemogućnosti odnosa.

Ako također imate seksualnih problema ili osjećate bol tijekom spolnog odnosa, nadam se da će vam ovaj govor dati odgovore i da ćete se suočiti s tim problemom.

Podcast objašnjava što je vaginizam, kako se liječi, s kakvim se problemima susreću žene s vaginizmom, kome se možete obratiti i što možete učiniti za sebe.

Kao i uvijek, u epizodi vas čekaju poveznice na članke, stoga skoknite do web stranice za detaljnije informacije o temi.

Želim vam ugodno iskustvo slušanja.

Gost

Katarina Galič Jerman

Katarina Jerman, dr. med. specijalistica je ginekologije i opstetricije. Jedna je od 4 slovenska klinička seksologa, au svojoj ordinaciji bavi se problemima djevojaka i žena reproduktivne dobi do menopauze i nakon nje. Ima veliko znanje iz seksualne medicine i prava je adresa ako imate problema u seksualnosti.

Transkript podcasta

Katarina, dobrodošla. Drago mi je da si opet s nama. Ako samo prijeđemo na jedno općenito pitanje, što je vaginizam?

Katarina: Lijep pozdrav i tebi, hvala na pozivu. Prije mnogo godina vaginizam je bila dijagnoza koju nismo znali. To je postojalo među ženama i nismo ga prepoznavale. Sada znamo da je to vrlo veliki problem za nemali broj žena.

Vaginizam je fiziološki obrambeni spazam mišića dna zdjelice, odnosno onih mišića koji okružuju rodnicu. Prilikom pokušaja npr. penetracije, umetanja tampona, prije ginekološkog pregleda. Ali razlozi su vrlo različiti. O uzrocima možda malo kasnije.

Pritom žena osjeća veliki stres, jer već zna da će biti bolova, a taj grč je u biti obrambeni mehanizam od tog lošeg iskustva, zbog čega je i nastao vaginizam.

Rekli ste da je to prilično nova dijagnoza, ali kada je ova bolest dobila službeni naziv?

Katarina: Ne mogu službeno reći jer se u osnovi ICD klasifikacija mijenjala tijekom godina. Ponekad se čak nisu bavili tim stvarima u seksualnosti, problemima u seksualnosti. Ali budući da imamo seksualnu medicinu ili grana seksologije, mi imamo sve te probleme, ali smo definirali svaki problem posebno, a jedan od tih problema je vaginizam. (Katarina i ja smo razgovarali o seksualnoj medicini u epizodi #8 .)

Pa to je bilo prije npr. 40, 30, godina…?

Katarina: Zadnjih 15 godina u inozemstvu. U našem slučaju, usporedbe radi – tu sam dijagnozu saznala na kraju specijalizacije. Zato što sam čitala kad sam došla u kontakt s takvim pacijentom, jer nisam znala u čemu je problem. Odnosno, kao ginekolog i opstetričar o tome ništa ne naučite na specijalizaciji, a ja sam o tome još točnije učila na Europskoj edukaciji o spolnosti koja traje od 2016. godine.

Znači li to da nije ni potrebno da svi ginekolozi znaju za vaginizam?

Katarina: Točno, ne znaju. I tu leži problem otkrivanja i liječenja vaginizma. Drugi problem je što se te žene srame svojih problema ili se boje jer znaju da neće stići ni na ginekološki pregled, a niti ne idu ginekologu.

Sada prelazim na sljedeće pitanje. Koliko često se javlja postotni vaginizam kod žena. Koliko žena ima vaginizam i koliko njih to uopće zna?

Katarina: Opet je problem kako postaviti ili pronaći ovaj postotak žena koje imaju problem iz istog razloga, jer te žene ne govore o svom problemu, ne idu liječniku opće prakse ili svom ginekologu. Ovi postoci su samo procjene. Kad bismo pokrivali cijeli svijet, negdje između 5 i 17 posto. Opet, ovisi o broju stanovnika. Toga ima dosta u arapskom svijetu, kao i u Aziji i Africi. U Europi je nešto manje.

Razlog je u osnovi pogled na seksualnost. Tradicionalni načini gledanja na to, primjerice, imaju seksualnost za svrhu rađanja, ali ne i da žena može uživati ​​u seksualnosti. Tako da moram istaknuti da žene u arapskom svijetu imaju puno, puno veći postotak čak i više nego što možemo pretpostaviti.

Kako onda dolazi do dijagnoze? Možete li to primijetiti, čak i ako sama pacijentica to ne ističe. Je li vidljiv i kako ga otkriti?

Katarina: Nakon što sam već upoznala dosta pacijentica s vaginizmom, već pri ulasku u ambulantu, pri prvom kontaktu s njom i prvim rečenicama, znala sam da je najvjerojatnije tako. Za njih je već i sam dolazak u ambulantu stresan da se počne pričati o tom problemu. Obično je teško otkriti u čemu je problem, zbog čega su došli.

A onda naučim još više tijekom stalnog pregleda. Pregled uvijek ovisi o stupnju vaginizma. Vaginizam može biti toliko izražen da se već pri palpaciji perineuma može uočiti hipertonus, tako da ne možemo ni pogledati rodnicu. Jer to je tako jak grč mišića.

U drugom stupnju se tijekom pregleda može osjetiti hipertonus (pojačana mišićna napetost) pojedinih mišića. Ponovno naglašavam da to ovisi o stupnju vaginizma. Pritom pacijent osjeća bol, zna je locirati i o boli i priča.

Koji su stupnjevi vaginizma?

Katarina: Teško je odrediti razine jer je to individualna procjena svakog liječnika. Stope ocjenjujem prema populaciji pacijenata koju imam. Za mene je najgora faza u kojoj žena uopće nije sposobna za penetrativni odnos, čak ni za ginekološki pregled . Treba puno, puno rada da ona to osvijesti i da joj se oslobodi taj refleks nehotičnog grčenja mišića dna zdjelice.

Blaži stadiji su oni kada žene mogu imati vaginalni odnos, ali im prije toga treba puno, puno opuštanja. No, oni i dalje osjećaju bol, a kada biste je pitali je li im seks zadovoljavao, rekla bi ne jer me stalno boli. I sve varijante između te dvije krajnosti.

Kako žene opisuju svoje probleme ?

Katarina: Kada sam otvorila kliniku i upoznala sam svih svojih oko 6000 pacijentica, a među njima sam naišla i na neke koje nikad nisu govorile o vaginizmu, koje to uopće nisu naglašavale, a na pregledu sam primijetila da imaju ovaj problem. I onda sam potpitanjima saznala da imaju problema u seksualnosti, da nemaju partnera, jer tu je problem.

Oni koji su već upoznati s našom poliklinikom već u uvodnom mailu opisuju svoj problem, navodeći da bi se željeli dogovoriti za pregled jer imaju problema sa spolnim odnosima. To što imaju bolove, itd., znači naznačiti zašto su došli. Neki od njih to ne žele isticati putem maila, već samo kažu da imaju spolnih problema, a tek kad dođu u ambulantu, tijekom prvog uvodnog razgovora, koji obično traje sat vremena, može i duže, Polako otkrivam u čemu je problem.

Problem je što vrlo često to može proizaći iz nekih trauma bilo iz djetinjstva, iz prijašnjih partnerskih veza, iz stanja nakon poroda, ako je bilo kakvo traumatično iskustvo. Uvijek se mora pronaći izvor. I ponekad prvo počnu razgovarati s tim uzrokom, ali ponekad do glavnog uzroka dođemo tek nakon nekoliko sati.

Je li to bolest koju liječi seksolog ili ginekolog?

Katarina: Uglavnom, za ovu bolest treba imati šire znanje. Možete postati seksolog ako ste:

  • specijalist ginekologije,
  • specijalist urologije,
  • specijalist opće medicine i
  • specijalist psihijatrije.

Na primjer, bilo bi jako teško da samo psihijatar i seksolog rade terapiju, jer je potrebno imati i tehnike desenzibilizacije s delatorima i fizioterapiju dna zdjelice. Stoga mislim da je s ovom dijagnozom, s problemima u seksualnosti, najbolji izbor biti ginekolog seksolog. To je zato što već imamo praksu u ovom dijelu tijela, koju možemo samo nadograđivati ​​(u seksološkom obrazovanju).

Ranije ste spomenuli da terapije mogu trajati sat vremena, a ima ih i više. U međuvremenu, kada razmišljam o ginekološkom pregledu koji traje nekoliko minuta. Kako je liječenje, naručivanje. Spada li to u koncesijsko liječenje ili je moguće isključivo samoplaćenje?

Katarina: Liječenje seksualnih poremećaja i liječenje vaginizma ne pokriva osiguranje. Osiguravajuća kuća ne pokriva nikakve spolne smetnje, samo na tercijarnoj razini kod urologa, gdje se bave smetnjama kod muškaraca. Za žene to ne postoji.

Osim toga, ovdje nam treba više vremena nego za običnu kliniku. U redovnoj ginekološkoj ambulanti imamo 15 minuta za svakog pacijenta. U 15 minuta ne stignemo napraviti ni pola posla kod ovako osjetljive pacijentice, kao što su pacijentice s vaginizmom.

Prvi kontakt je razgovor i pregled. Zatim se sve naredne sesije sastavljaju tako da se prođe kroz vježbe kod kuće, gdje je bio problem. Onda je tu moj dio gdje u biti vježbamo zajedno s dilatatorima, ja to nadograđujem s fizioterapijom da vidim kako su mišići i napravimo plan što će ona raditi do sljedećeg treninga. Drugim riječima, sve traje od 45 do 60 minuta.

To radimo izvan redovne ambulante, znači samoplaćanje, a uvijek imate sat vremena rezerviran za pacijenta.

Ranije ste spomenuli da se radi o nekakvom traumatičnom događaju, kao npr guba. Kada u životu žena može oboljeti od vaginizma?

Katarina: Vrlo je različito. Ako postoji traumatski događaj iz djetinjstva , npr. Imao sam slučajeve pacijentica nakon silovanja , s raznim oblicima kažnjavanja od strane roditelja. U to vrijeme vaginizam može biti na samom početku spolnog života, gdje žena nikako ne može imati odnos.

Imala sam i drugih slučajeva, na primjer tijekom poroda . Bilo je traumatično iskustvo koje je stvorilo strah od svega što se događa oko genitalija.

Treći primjer je da žena doji nakon poroda , znamo da se oslobađa i prolaktin koji utječe na sluznicu rodnice, rodnica je suša, a pri prvim spolnim odnosima s partnerom nakon poroda, dok je dojila, pacijentica je imala bol i strah od toga.

Sada je nešto drugačije, boli je i zapravo je dobila vaginizam jer je inzistirala na seksu, ali je bilo sve bolnije. Vaginizam se samo pogoršavao i mišići su svaki put bili sve zategnutiji, refleks je svaki put bio jači. To jest, sekundarno razvijeni vaginizam .

Ali na što žena treba obratiti pozornost kod sebe, ako još nije dijagnosticirana, sumnja da bi mogao biti vaginizam. Koji su znakovi, simptomi na koje ona može obratiti pozornost?

Katarina: Ženama je jako teško same otkriti ako nemaju partnera i nemaju li seksualni život. Obično pri prvom spolnom kontaktu osjete bol, nemaju mogućnost penetracije, a s prvim takvim događajem svaki sljedeći je još teži.

Tada se seksualna želja smanjuje jer se boje ponavljanja događaja. Ako se to događa kontinuirano, predugo čekaju, stvari se mogu pogoršati. Na primjer, imam jednu pacijenticu koja je sa svojim partnerom deset godina.

On joj je prvi partner i to se događa od prvog pokušaja seksa, no ipak su se zadovoljili oralnim seksom. Na moje pitanje zašto ste došli kod nas sada, u 39. godini života, saznao sam da ju je vodila želja za djetetom i, naravno , s vaginizmom nije moguća trudnoća, jer nema penetrativnog odnosa.

Uvijek naglašavam, kod svih svojih pacijenata, da ne čekaju dugo. Ako žena odluči sama riješiti ovaj problem, neka ga riješi dok ne bude kasno ako želi dijete.

Na koji način nam to otežava život i smanjuje kvalitetu života te koje su moguće posljedice?

Katarina: Kao što sam rekla, problem je što se žene srame tog problema. Imaju nisko samopouzdanje, problemi na psihosocijalnoj razini, problemi u partnerstvu, problemi sa začećem.

Problem je žena, čak i ako ima blaži oblik vaginizma i zatrudni, onda je sljedeći problem kako roditi. Jer postoji strah od poroda . Ukratko, riješite problem što je prije moguće. (O strahu od poroda razgovarali smo sa Stankom Pušenjak u epizodi #7 ).

Koliko vremena je potrebno da se stanje popravi i eventualno zacijeli?

Katarina: Možda prvo nešto ohrabrujuće, što govorim i svojim pacijentima. Nakon što se žena odluči nositi s njim, vaginizam je 100% rješiv . Samo je trajanje, vrijeme ozdravljenja različito. Ovisi o tome koliko je taj problem duboko ukorijenjen, zbog čega je nastao vaginizam i koliko je duboko u podsvijesti na psihološkoj razini.

U prosjeku, rekla bih za blaži oblik vaginizma i da pacijentica surađuje, radi vježbe kod kuće, npr. ide i kod psihoterapeuta, ima partnera koji surađuje, potrebno je 9 – 10 posjeta negdje između 14 dana i 3 tjedna. . U slučaju težeg oblika, koji sam ranije opisao, to je također do godinu dana.

Ali lijepo je čuti da se to može riješiti, koliko god jak vaginizam bio. Što biste savjetovali ženi koja ima vaginizam? Kome se sve okreće, tko bi joj trebao biti prvi kontakt, primjerice, kako ste ranije spomenuli, također psihoterapeut. Što ona sama može učiniti da popravi situaciju?

Katarina: Prije svega da se suoči s činjenicom da je to normalno. Svaka osoba ima problema, ali njen problem je vaginizam. Ako otprilike zna odakle to dolazi, on i psihoterapeut mogu to prvo riješiti na ovoj razini.

Neka pročita nešto, jer sad već svašta piše na internetu. Također može sama započeti terapiju desenzibilizacije dilatatorima.

Naravno, ako se kombinira s vođenom terapijom, kao što je kod nas, da se provede desenzibilizacija, da se ispravi svaka seansa, kako bi to moglo biti bolje i dati savjet što bi još mogla učiniti. Kod svake žene se odmah vidi gdje je problem i što je ponekad 1 korak nazad a ne 5 koraka naprijed. A ako to kombiniramo s fizioterapijom dna zdjelice, naravno, to može ići vrlo brzo.

Sada se sve više priča o tome i sve više se piše, da sami saznaju, samo nemojte odustati.

Što preporučate za čitanje, imate li na umu neku posebnu literaturu?

Katarina: Što god pročitale o vaginizmu, bit će na dobrom putu. Namjerno sam proguglala što se nalazi pod riječju vaginizam u slovenskoj i engleskoj literaturi i što god da pročitaju, odličan je početak.

Koje su konkretne metode liječenja?

Katarina: Uglavnom, to je kombinacija psihoterapije i desenzibilizacijske terapije. Što znači terapija desenzibilizacije? To znači da je područje koje je kritično izloženo upravo tim podražajima, da s vremenom mišići dna zdjelice, koji idu u refleksni podražaj i time žena osjeća bol, da izlažemo mišiće tim podražajima i na kraju taj refleks. podražaj prestaje, grčevi više ne postoje i na kraju osjećaj boli prelazi u osjećaj zadovoljstva (tijekom odnosa) i naravno nema više boli. To znači desenzibilizaciju.

I, naravno, fizioterapiju dna zdjelice koju moramo provoditi. Možda je to vrlo važno jer su mišići dna zdjelice na određenim razinama.

One idu od ulaza u rodnicu prema vrhu rodnice lijevo i desno, a kada radimo terapiju kroz rodnicu, osjećamo upravo da na nekoj razini više nema boli, jer komuniciramo s pacijenticom. u međuvremenu. Tijekom terapije, kada pritisnemo mišić i kažemo mu da se opusti, on se već zna opustiti. Drugim riječima, možemo otići riješiti probleme ili zagušenja u sljedećoj razini.

Stoga stalno provjeravamo kako napreduje situacija. Ako to učini na ovaj način, to je 100% uspjeh.

Kao žene, moramo osigurati da mišići dna zdjelice općenito budu čvrsti. Radimo takozvane Kegelove vježbe. Kakvi su mišići dna zdjelice kod ovih žena?

Katarina: Kod ovih žena je obrnuto jer imaju hipertonus. Ovim hipertonusom štite ulaz u rodnicu. I ne bi trebali raditi Kegelove vježbe u smislu kontrakcije mišića, već bi trebali raditi na opuštanju mišića. Učimo ih opuštanju mišića dok rade vježbe s dilatatorima. Naime tijekom vježbi s trbušnim disanjem. To znači da dišemo kao žaba. Kada udišete, želudac izlazi van, a kada izdišete ulazi unutra. Tada se mišići dna zdjelice ne mogu kontrolirati da ih stisnu i oni se opuštaju.

Ovu vježbu je jako, jako teško izvoditi. A ovu vježbu prakticiraju sami ponekad dva ili tri mjeseca. Da steknu kontrolu nad činjenicom da će stisnuti mišiće kad udahnu.

Naravno, i u kombinaciji s dilatatorima , koji ne idu redom od najmanjeg prema najvećem. Uvijek im dajemo upute kako kombinirati s disanjem i kako krenuti te koji (po veličini) trebaju vježbati na kraju, prije prvog spolnog odnosa.

Što biste poručili slušateljici koja se pita je li ona ta koja se s time suočava?

Katarina: Prije svega da svaki čovjek ima problema i da se toga ne treba sramiti jer će se to pojaviti na svim razinama života. Život je samo jedan i ako imaju želju da riješe ovaj problem, ako ih muči, neka hrabro krenu naprijed ka rješenju tog problema.

Kako vas mogu pronaći ili mogu li te kontaktirati?

Katarina: Apsolutno. U našoj klinici, koja se nalazi u Ljubljani na Metelkovoj ulici , sa zadovoljstvom.

Proizvod koji preporučamo u suradnji sa slovenskim ginekolozima

Vagiwell ženski vaginalni dilatatori

Vagiwell® dilatatore razvile su žene i namijenjeni su ženama koje žele opustiti vaginu vježbama istezanja.

Mnogo je razloga zašto vagina može biti pretijesna:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)